Kako se piše pravilno na hrvatski?

Zagrepčanki ili Zagrepčanci?

Kako je pravilno pisati: Zagrepčanki ili Zagrepčanci?

Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena sibilarizacija. Sibilarizacija je glasovna promjena u kojoj glasovi k, g, h ispred glasa i prelaze u c, z, s. Sibilarizacija se provodi kod recimo kratke množine (vuk – vuci), dativa i lokativa jednine (noga – nozi). Kao i kod drugih glasovnih promjena, i sibilarizacija ima svoje iznimke, odnosno slučajeve kad se ne provodi. Primjerice, kod imenice liga – ligi ili baka – baki.

Ovdje je riječ o dativu i lokativu imenice Zagrepčanka koja označuje stanovnicu grada Zagreba. Sibilarizacija je glasovna promjena u kojoj se suglasnici k, g, h zamjenjuju suglasnicima c, z, s ispred samoglasnika i. Ovdje je riječ o iznimci jer se glas k zadržava. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati Zagrepčanki. Naime, pravilo glasi da se sibilarizacija ne provodi kod nekih osobnih imena, toponima i etnika u dativu i lokativu. Osim Zagrepčanka – Zagrepčanki, to je još Karlovčanka – Karlovčanki, Ivanka – Ivanki, Japanka – Japanki…

Riječ Zagrepčanka etnik je ili etnonim, to jest naziv za stanovnika naseljenog mjesta, grada ili države. U muškom rodu glasi Zagrepčanin.

Primjeri:

  • Govorili smo o Zagrepčanki koju smo upoznali sinoć na koncertu Hladnog piva.
  • Idemo prema Zagrepčanki koja se udala za našeg prvog susjeda.
  • Unatoč zgodnoj Zagrepčanki, on je mislio samo na djevojku s juga.
  • Idemo na večeru k Zagrepčanki koja živi na splitskoj adresi i radi najbolje knedle.
  • Po toj Zagrepčanki Zagreb je najljepši grad u državi, u Europi, na svijetu, a i šire.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše dativ i lokativ imenice ženskog roda Zagrepčanka – Zagrepčanki. Odnosno, u tvorbi dativa i lokativa ne provodi se glasovna promjena sibilarizacija.