Već ili več?

Kako je pravilno pisati: već ili več?

Jedna od najčešćih dvojbi u pisanju u hrvatskom jeziku upravo je dvojba u pisanju glasova č i ć. Mnogim govornicima to stvara velike probleme te često griješe u odabiru mekog ć ili tvrdog č. No kako se mnogim profesorima hrvatskog jezika diže kosa na glavi kad čuju za meko ć i tvrdo č, ipak je važno naučiti ponešto o pravilnom pisanju kako bi si olakšali muke.

Najlakše je naučiti sufikse koji su nepromjenjivi pa tako znamo pravilno pisati sve riječi s tim sufiksom. Primjerice, sufiks –ač (zatvarač, osigurač, plivač, plesač, vozač…), -ačica (vozačica, plesačica, pjevačica, plivačica). Također kod sufiksa –ničar (zapisničar, povjesničar…), -čanin (Zagrepčanin, Šibenčanin), -čica (stvarčica, cjevčica…) i dr.

Glas č je prisutan i u anglizmima: sendvič (sandwich), ček (cheque) , meč (match), čip (chip) i dr. Nalazi se i u većini talijanizama (kapučino, violončelo, čembalo…).

Glas ć nalazi se u sufiksima –ić (slabić, mladić, bratić, vrtić…), -oća (suhoća, hladnoća, čistoća…). Oba glasa, č i ć, imamo u sufiksu –čić (dječačić, golupčić, rupčić, sinčić…).

Glas ć pojavljuje se i u glagolskom pridjevu sadašnjem (radeći, gledajući, slušajući, misleći, vozeći, pjevajući…). Također, u komparativu i superlativu nekih pridjeva i priloga (ljut – ljući – najljući, ljuto – ljuće – najljuće). Pojavljuje se i u osnovi riječi: kći, ćud, ćelav, maćeha, voće, tisuća i dr.

Veznik i prilog već pravilno je pisati koristeći glas ć: već.

Primjeri:

• Ne idem u crkvu, već idem kod Marte.
• Mogla je već doći, ali se zadržala.
• Već sam ti to objasnila dvadeset puta.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše već.