Povjerenje ili povijerenje?

Kako je pravilno pisati: povjerenje ili povijerenje?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Imenica dolazi u tvorbi od glagola povjeriti. Označava odnos u kojem se dvije ili više strana poštuju i vjeruju jedna drugoj. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše: povjerenje, povjerenja, povjerenju, povjerenjem, povjerenjima…

Primjeri:

• Izgubila sam povjerenje u državu, sudstvo, u ljude i neljude.
• Kad u braku nestane povjerenje, nema više ničega.
• Povjerenje između supružnika održava brak na životu.
• Pitala me osjećam li da postoji međusobno povjerenje u našem odnosu.
• Ti nemaš povjerenja u hrvatsku policiju.
• Povjerenje je ponekad i zamka, zamka za naivne.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagolska imenica povjerenje, povjerenja, povjerenju, povjerenjem… Glagol se pravilno piše povjeriti, povjerila, povjerila, povjerim…