Svjež ili svijež?

kako je pravilno pisati: svjež ili svijež?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

U ovom slučaju, pridjev dolazi od praslavenskog svěžь. Naglašen je kratkosilaznim naglaskom i pravilno se piše: svjež. Pravilno je pisati i svježeg, svježem, svježih, svježima…

Primjeri:

• Sok je bio svjež i ukusan.
• Voljela je jesti svježe ubrano voće.
• Sve je bilo svježe pripremljeno i vrlo ukusno.
• To je svježi limun, jutros sam ga kupila na tržnici.
• Kupila je svježe namirnice u trgovini.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev svjež, svježi, svježa, svježe, svježim, svježih, svježeg.