Vijećnik ili vjećnik?

Kako je pravilno pisati: vijećnik ili vjećnik?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Imenica dolazi od druge imenice, vijeće, i naglašena je dugosilaznim naglaskom. Pravilno se piše vijećnik, vijećnika, vijećniku, vijećnikom, vijećnici, vijećnicima…

Primjeri:

• Išla sam na neki tulum i upoznala sam gradskog vijećnika.
• Cijeli je grad brujio o aferi koja je uključivala jednog splitskog vijećnika.
• Vijećnici su trenutno bili na stanci za kavu.
• Moj bivši muž sad je postao vijećnik u općinskom vijeću.
• Nije voljela političare, vijećnike, zastupnike niti ikoga tko je na posao išao u odijelu.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda vijećnik, vijećnika, vijećniku, vijećnikom, vijećnici, vijećnicima… Imenica ženskog roda pravilno se piše vijećnica. Također pravilno se piše imenica srednjeg roda vijeće, vijeća, vijeću, vijećem…