Cjepanica ili cijepanica?
Kako je pravilno pisati: cjepanica ili cijepanica?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Imenica označava komad drva dobiven cijepanjem (sjekirom) ili od kojega se cijepanjem dobivaju komadi prikladni za loženje. Dolazi od riječi cijep, odnosno praslavenskog cěpъ. Slog se izgovara kratko, stoga je pravilno pisati: cjepanica, cjepanice, cjepanici, cjepanicom, cjepanice, cjepanicama…
Primjeri:
- Ubacila je dvije cjepanice u peć i ugrijala ruke.
- Cjepanice su stajale ispred kuće i uvijek ih je tata donosio unutra.
- Nije bilo više cjepanica pa su morali nazvati čovjeka koji ih dovozi.
- Cjepanice su se smočile na kiši.
- Kamo ćemo sa svim ovim cjepanicama?
- Cjepanice su stajale u maloj drvarnici iza kuće koju je napravio djed.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda cjepanica, cjepanice, cjepanicom, cjepanicama, cjepanici, cjepanicu…