Djed ili dijed?

09 sij, 2020 Kako se piše

Kako je pravilno pisati: djed ili dijed?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Imenica koja označava muškog pretka u hrvatskim govorima i narječjima pojavljuje se u mnogo oblika: dida, did, deda, dedo, dide i dr. No, u standardnom govoru imenica ima kratkosilazni naglasak i točno ju je pisati s oblikom je: djed. Tako je ispravno: djeda, djedu, djedom, djedovi, djedovima…

Primjeri:

Moj je djed bio zabavan, hrabar i odvažan.
O djedu je pričala najljepše priče.
S djedom idem svake godine na ljetovanje.
Moj djed i ja smo prijatelja dva.
Obožavala je djeda i baku.
Djede, koliko ti stvarno imaš godina?

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda djed, djeda, djedom, djedovi… Posvojni pridjev pravilno se piše djedov, djedova, djedovo.