Lijevo ili ljevo?
Kako je pravilno pisati: lijevo ili ljevo?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
U ovom slučaju radi se o pridjevu i prilogu čiji je antonim desno. Prilog je naglašen dugosilaznim naglaskom i pravilno se u hrvatskom jeziku piše lijevo. Pravilno je pisati i lijeva, lijev, lijevi, lijevima, lijevih, lijevog… Imenica se pravilno piše ljevak (osoba koja se bolje služi lijevom rukom) i lijevak (kuhinjsko i laboratorijsko pomagalo).
Primjeri:
- Njihova stranka bila je stranka lijevog usmjerenja.
- On je lijevo krilo naše reprezentacije.
- Pogledaj lijevo od trgovine, to je ona žena iz frizerskog salona.
- Na lijevoj strani nalazi se muzej.
- To je lijevo od naše kuće, kad ideš u smjeru grada.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev i prilog lijevo. Pravilno se piše i lijeva, lijevi, lijevima, lijevih, lijevoga, lijevom…