Primjedba ili primijedba?
Kako je pravilno pisati: primjedba ili primijedba?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Imenica u značenju ‘prigovor, zamjerka, napomena’ naglašena je na prvom slogu dugouzlaznim naglaskom. Pravilno se piše: primjedba, primjedbe, primjedbi, primjedbama…
Primjeri:
- Imaš li neke primjedbe na današnji ručak možda?
- Iznijeli su primjedbe na dekoraciju stola i cvjetne aranžmane koji su stajali pokraj stolova.
- Nisam imao nikakve primjedbe jer je sve bilo savršeno, baš onako kakva si i ti sama.
- Bez primjedbe poslušao je svoju ženu i obavio sve zadatke koje mu je povjerila.
- Tko može imati primjedbe na ovakvo kulinarsko savršenstvo uz pogled na more?!
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda primjedba, primjedbe, primjedbi, primjedaba, primjedbama, primjedbom…