Smjer ili smijer?

Kako je pravilno pisati: smjer ili smijer?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Imenica označava pravac kretanja ili pravac razvoja nečega, naglašena je dugosilaznim naglaskom i pravilno se piše: smjer. Pravilno je također: smjera, smjeru, smjerom, smjerovi, smjerovima…

Primjeri pravilne uporabe su sljedeći:

• pogrešno: Ideš u krivom smijeru. > Ideš u krivom smjeru.
• pogrešno: Što smijeraš? > Što smjeraš?
• pogrešno: Koji smijer trebam odabrati? > Koji smjer trebam odabrati?

U zaključku, u hrvatskom jeziku pravilno se piše imenica smjer.