Smjernica ili smijernica?

Kako je pravilno pisati: smjernica ili smijernica?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Imenica je naglašena dugouzlaznim naglaskom i dolazi od druge imenice – smjer. Pravilno se piše: smjernica, smjernice, smjernicama, smjernicu, smjernici…

Primjeri:

• Jesi li pročitao smjernice prije nego si počeo pisati?
• U smjernicama je sve detaljno objašnjeno.
• Nije bilo smjernica na hrvatskom jeziku.
• Smjernice pomažu uvelike u pisanju eseja, dovoljno ih je pratiti za dobru ocjenu.
• Nije uopće pročitao smjernice u zadacima i svejedno se nadao dobroj ocjeni.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda smjernica, smjernice, smjernicu, smjernicama, smjernicom…