Bijedan ili bjedan?
Kako je pravilno pisati: bijedan ili bjedan?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
U ovom primjeru riječ je o pridjevu koji je nastao od imenice bijeda, a pravilno ga je pisati s ije, budući da je slog dug. Također je pravilno bijedna, bijednu, bijednom, bijednim, bijedne. Međutim, u komparativu je pravilno bjedniji, a u superlativu najbjedniji. Pravilno je pisati bijedan.
Primjeri:
- Ti si bijedan čovjek i tvoje uvrede me ne dotiču.
- Bijedan i nesretan bio sam dok te nisam upoznao onog dana na tržnici.
- Nije to bijedna žena koja je tražila nešto robice svoje dijete.
- Kakvo je to bijedno čeljade koje u ovo doba noći čeka za koricu kruha.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev bijedan, bijedna, bijedno, bijednoj, bijednih… Imenice se također pišu bijeda, bijednik, bijednica.