Cijena ili cjena?

Kako je pravilno pisati: cijena ili cjena?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Imenica označava vrijednost čega (rada, robe itd.) izražene u novcu. Dolazi od staroslavenske riječi cěna. S obzirom na to da se slog izgovara dugo, pravilno je pisati cijena, cijene, cijeni, cijenom, cijenama…

Primjeri:

• Cijene kvadrata su previsoke i mlade obitelji ne mogu priuštiti kupnju stana.
• Vlada je regulirala cijene šećera, ulja i brašna što je dovelo do nestašica.
• Cijena parfema ga je zaprepastila i sad je morao smišljati što će pokloniti djevojci za rođendan.
• Cijene na obali za neke su visoke, dok drugi kažu da su povoljne i niže od onih u njihovoj državi.
• Znate li možda koja je cijena ovog zemljišta?

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda cijena, cijene, cijeni, cijenom, cijenama. Pridjev se pravilno piše cjenovni, cjenovna, cjenovno.