Gnijezdašce ili gnjezdašce?
Kako je pravilno pisati: gnijezdašce ili gnjezdašce?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Imenica je umanjenica riječi gnijezdo. Obično se u hrvatskom jeziku pri tvorbi umanjenica ije krati u je (npr. cvijet – cvjetić, rijeka – rječica), a navedeno vrijedi i u ovom slučaju. Pravilno je dakle pisati gnjezdašce, gnjezdašca, gnjezdašcu, gnjezdašcem, gnjezdašca/gnjezdašaca, gnjezdašcima…
Primjeri:
- Savili su svoje malo obiteljsko gnjezdašce u selu pokraj Trilja.
- Njihovo gnjezdašce srušilo je noćas olujno nevrijeme te su ptice ostale preko noći bez svog doma.
- Ovo je naše malo obiteljsko gnjezdašce, reče on i pokaza na nekretninu vrijednu tri milijuna eura.
- Gnjezdašce je palo sa stabla i mi smo čvrsto odlučili vratiti ga nazad.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše umanjenica ili deminutiv ili hipokoristik imenice gnijezdo – gnjezdašce.