Ljekovi ili lijekovi?
Kako je pravilno pisati: lijekovi ili ljekovi?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
U ovom primjeru, imenica dolazi od praslavenske riječi lěkъ. U hrvatskom jeziku označava ‘ono što pomaže suzbiti bolesti’ i sinonim mu je medikament. Imenica na mjestu odraza jata (ě) ima dugosilazni naglasak – izgovara se dugo – i pravilno se piše: lijek. Tako je ispravno pisati: lijekovi, lijekovima, lijekova, lijekove…
Primjeri:
- Lijekovi su stajali na dnu njezina ormara.
- Uzimala je mnogo lijekova, a bila je i poprilično stara.
- Lijekovi su postali skupi, a njezino zdravlje sve lošije.
- Lijekovima je pridavala veliku važnost i samo je o njima govorila.
- Lijekovi su joj bili nedostupni, a mogla je samo čekati i nadati se.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše nominativ množine imenice lijek – lijekovi.