Naslijediti ili nasljediti?
Kako je pravilno pisati: naslijediti ili nasljediti?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Glagol u značenju ‘dobiti što od pretka, srodnika; dobiti poslije koga’ naglašen je dugouzlaznim naglaskom (izgovara se dugo). U hrvatskom standardnom jeziku pravilno ga je pisati: naslijediti. Ispravno je također: naslijedim, naslijediš, naslijedimo, naslijedite, naslijedili, naslijedili, naslijeđen, naslijedivši…
Primjeri:
- Naslijedio je ogromnu kuću na Braču.
- Želio je i nadao se naslijediti bogatu imovinu.
- Hoćeš li išta naslijediti od pokojnog djeda?
- Ako naslijedim išta od starog magarca, vodim te na put oko svijeta.
- Nije se bojao jer je znao da naslijediti ništa neće.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol naslijediti. Pravilno se piše glagolska imenica nasljeđivanje, imenice nasljednik, nasljednica.