Povijest ili povjest?

Kako je pravilno pisati: povijest ili povjest?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Imenica označava ukupnost prošlih činjenica ili predmet u školi. Ona je predmet bavljenja povjesničara. Na prvom slogu ima kratkosilazni naglasak, a ima i zanaglasnu dužinu i pravilno se piše: povijest, povijesti, poviješću, povijesni, povijesnima…

Primjeri:

• Dobio je dvije petice iz povijesti.
• Sjedi sinko i djed će ti ispričati cijelu povijest naše obitelji.
• Nije nikad volio učiti povijest i zemljopis.
• Tko ne zna povijest, ponovi je.
• Najdraži predmet u školi mi je povijest.
• Uvijek je volio razgovarati o povijesti, ali je teško nalazio sugovornike.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda povijest, povijesti, poviješću… Ije se krati u je u imenici povjesničar i povjesničarka. Pridjev se pravilno piše povijesni, povijesna, povijesno.