Rješiv ili riješiv?
Kako je pravilno pisati: rješiv ili riješiv?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Ovdje je riječ o pridjevu koji označava nešto što se može riješiti. Naglašen je kratkouzlaznim naglaskom. Pravilno je pisati rješiv, rješiva, rješivu, rješivim, rješivih…
Primjeri:
- Svi su problemi rješivi, glavno da smo mi živi.
- Zadatak nije bio rješiv, barem ga ja nisam mogao riješiti.
- Sve je u životu rješivo, samo je važno ostati pribran i hladne glave.
- Naši problemi nisu bili rješivi te smo se zato odlučili na rastavu braka.
- Sve je to rješivo, govorila je moja baka, osim kad dođe smrt.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev rješiv, rješiva, rješivo. Imenica se pravilno piše rješenje. Glagol se pak piše riješiti.