Sjediti ili sijediti?

Kako je pravilno pisati: sjediti ili sijediti?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Ovdje se radi o glagolu koji je suprotan glagolu stajati. Naglašen je kratkouzlaznim naglaskom na prvom slogu. Pravilno se piše sjediti, sjedim, sjediš, sjedi, sjedimo, sjedite…

Primjeri:

• Nije više mogao sjediti mirno i čekati rezultate.
• Otišla je sjediti ispred kuće dok se njihova svađa ne završi.
• Samo je tamo mogao sjediti u miru.
• Kako možeš sjediti po cijeli dan i ne raditi ništa?
• Nije htjela sjediti na kauču pa se premjestila na fotelju.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše nesvršeni glagol sjediti. Glagolska imenice glasi sjedenje. Pravilno se piše i sjedila, sjedio, sjedili, sjedeći, sjedi, sjedimo, sjedite…