Viješto ili vješto?
Kako je pravilno pisati: vješto ili viješto?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Ovdje je riječ o prilogu koji znači nešto raditi s vještinom. Naglašen je kratkosilaznim naglaskom. U hrvatskom književnom jeziku pravilno je pisati vješto, vješta, vješti, vješte…
Primjeri:
- Znao je vješto izrađivati svakolike stvarčice i predmete od drva.
- Nije to učinio vješto te je ona ostala u suzama.
- Vješto si zaobišao odgovoriti na sva njezina pitanja.
- Postupio si vješto, ali ne dovoljno vješto da ja ne bi prozrela tvoju igru.
- Vješto je skuhala nekoliko jela i pripremila čak četiri vrste izvrsnih kolača.
- Kako si tako vješto izvela tu figuru?
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše prilog i pridjev vješto, vješta, vješti, vještima, vještih, vještog, vještoj… Također, piše se pravilno s /je/ imenica vještina, vještine, vještinama, vještini, vještinom…