Zauvijek ili zauvjek?

Kako je pravilno pisati: zauvijek ili zauvjek?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Ovdje je riječ o prilogu u značenju ‘za sva vremena, zavazda’. Na prvom slogu prilog je naglašen kratkouzlaznim naglaskom i pravilno se piše: zauvijek.

Primjeri:

• Rekla je da će me voljeti zauvijek, ali sad znam da nije tako mislila.
• Zauvijek ćeš biti tu, ti uz mene.
• Ja sam tvoja žena danas i zauvijek.
• Zauvijek susjedi bila je njegova najdraža serija, i to je sve što o njemu trebate znati.
• Tad je rekao zauvijek, a nije ni tad tako mislio.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše prilog zauvijek. Pravilno s /ije/ piše se i uvijek i vijek.