Sjećanje ili sijećanje?

07 tra, 2020 Kako se piše

Kako je pravilno pisati: sjećanje ili sijećanje?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Ovdje je riječ o imenici srednjeg roda koja označava pamćenje, memoriranje, uspomene. Naglašena je kratkosilaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati sjećanje, sjećanja, sjećanju, sjećanjem…

Primjeri:

U sjećanju mi je da smo se već prije upoznali.
Morat ćeš osvježiti sjećanje, dosta si gradiva zaboravio.
Ako me sjećanje dobro služi, ti si kći Markova brata.
Nisam sigurna, govorim po sjećanju.
U sjećanju mi je ostala draga žena lijepe zlatne kose.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica sjećanje, sjećanja, sjećanju… Pravilno je pisati i imenicu sjeta, glagol sjećati se.