Sijeno ili sjeno?

Kako je pravilno pisati: sjeno ili sijeno?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Ovdje je riječ o imenici srednjeg roda koja označava travu pokošenu i osušenu za stočnu hranu. Naglašena je dugosilaznim naglaskom. Pravilno je pisati sijeno, sijena, sijenu, sijenom…

Oblik sjeno pravilan je kao vokativ imenice sjena (prostor koji ne obasjava sunce, nejasni obrisi tijela).

Primjeri:

• Ona nije znala kome treba dati sijeno, konjima, kravama ili svinjama.
• Sijeno je najbolja hrana za životinje.
• Kupili su sijeno s pašnjaka.
• Sijeno su morali rasporediti duž ograde.
• Nije nikad vidio toliko puno sijena dok nije došao u Slavoniju.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica srednjeg roda sijeno, sijena, sijenu, sijenom.