Cijelodnevni ili cjelodnevni?
Kako je pravilno pisati: cijelodnevni ili cjelodnevni?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Pridjev dolazi u značenju ‘koji traje cijeli dan, koji se odvija cijeli dan’. Radi se o složenici koja je nastala spajanjem riječi cijeli (cio) i dnevni pa dolazi do kraćenja ije u je. Pravilno je dakle pisati cjelodnevni, cjelodnevnog(a), cjelodnevnom(u/e), cjelodnevnim, cjelodnevnim(a)…
Primjeri:
- Zamolili smo školu da nam djeca stoje u školi u cjelodnevnom boravku.
- Otišli smo kod bake i djeda na cjelodnevno druženje, a djeca i na prespavanac.
- Ti si cjelodnevni izlet organizirao baš na dan kad ja imam mnogo sastanaka.
- O cjelodnevnom boravku roditelji su žustro raspravljali u školskom hodniku.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev cjelodnevni, cjelodnevna, cjelodnevno.