Dospjeće ili dospijeće?

Kako je pravilno pisati: dospjeće ili dospijeće?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Premda je imenica nastala od glagola dospjeti, pravilno ju je pisati s oblikom ije: dospijeće. Pravilno se piše: dospijeće, dospijeća, dospijećem, dospijećima, dospijeću… Imenica dospijeće označava vrijeme kad što dospijeva u zakonskoj vrijednosti ili trajanju.

Primjeri:

• Koji je datum dospijeća pisao na papiru koji sam ti sad dala?
• Razgovarali su o glavnici, dospijeću obveze, a ja nisam apsolutno ništa razumjela.
• Kakvo sad dospijeće kamate, tek sad mi ništa nije jasno?
• Uvijek je pažljivo pratila datume dospijeća računa i sve je svoje obveze uvijek podmirivala na vrijeme u strahu kako ne bi ostala kome dužna.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica srednjeg roda dospijeće, dospijeća, dospijećima, dospijeću, dospijećem…