Namjera ili namijera?

Kako je pravilno pisati: namjera ili namijera?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Imenica u značenju ‘ono što je netko odlučio učiniti, zamisao koja se planira ostvariti’ naglašena je dugosilaznim naglaskom na prvom slogu. U hrvatskom jeziku pravilno ju je pisati namjera, namjeri, namjeri, namjerom, namjerama… Također je ispravno namjeravati, namjeriti, odmjeriti, mjera, izmjeriti, namjeran, namjerno, namjernih, namjernog…

Primjeri:

• Imao je loše namjere, odmah sam mu to vidjela u očima.
• Namjera mi je bila izvesti vašu kćer na večeru.
• Nemam loše namjere, vjerujte mi.
• Put do pakla popločan je dobrim namjerama.
• Namjere su jedno, djela su nešto sasvim drugo.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda namjera, namjere, namjeri, namjerom, namjerama…