Kako se piše pravilno na hrvatski?

Namjerno ili namijerno?

Kako je pravilno pisati: namjerno ili namijerno?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Ovdje je riječ o prilogu u značenju ‘s namjerom, hotimice’ na prvom slogu ima dugouzlazni naglasak. U hrvatskom standardnom jeziku prilog je ispravno pisati: namjerno. Također je ispravno namjera, namjerom, namjere, namjeravati, namjeriti, namjerati, namjeran, namjerna, namjernih, namjernim…

Primjeri:

  • Mama, brat me namjerno udario, napravi nešto.
  • Ako nekoga namjerno povrijediš, moraš dobri razmisliti o tome što su učinio.
  • Nikad nemoj namjerno nekome učiniti zlo.
  • Namjerno si ostavila ovo na kuhinjskom stolu da mi upropastiš večeru.
  • Marija je namjerno nazvala majku da provjeri jesam li ja u svojoj sobi.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše prilog namjerno. Pridjev se pravilno piše namjeran, namjerna, namjerno, namjernih, namjernog, namjernima. Imenica se pravilno piše namjera, glagol se piše namjeravati.