Obijest ili objest?
Kako je pravilno pisati: obijest ili objest?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Imenica označava neobuzdanost u ponašanju i zahtjevima. Nastala je prema praslavenskoj riječi za bijes (běsъ). Budući da se praslavenski jat (ě) ostvario kao ije, pravilno je pisati: obijest, obijesti, obijesti/obiješću, obijestima…
Primjeri:
- Od obijesti više nisu znali što bi pa su kupili još jedan automobil.
- Baka je kritizirala svoje unuke i njihovo ponašanje je nazivala obijesti.
- Toliko razbacivanje hranom čista je obijest.
- Misliš li da je obijest ako Marta želi da joj kupimo i automobil, nakon što smo joj već kupili stan.
- Stari ljudi kritizirali su obijest i lijenost današnje mladeži.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda obijest, obijesti, obiješću. Pridjev se pravilno piše obijestan, obijesna, obijesni, obijesno.