Obijestan ili objestan?

Kako je pravilno pisati: obijestan ili objestan?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Pridjev je nastao prema imenici obijest koja znači neobuzdanost u ponašanju i zahtjevima te označava onoga koji je pun navedene osobine. Pravilno je pisati obijestan, obijesna, obijesnu, objesnim, objesnima…

Primjeri:

• Ja na tvom mjestu ne bih bio toliko obijestan, nego bih radije zamolio djevojku za ispriku.
• Obijestan je taj mladić u svemu, pa čak i u jelu i piću.
• Obijestan provod koštao je te mladiće zdravlja, ali srećom nije života.
• Obijesna vožnja vrlo je opasna što se vidi i u poraznoj statistici s naših cesta.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev obijestan, obijesna, obijesni, obijesno, obijesnih, obijesnog, obijesnima… Pravilno s /ije/ piše se i imenica obijest i obijesnost.