Kako se piše pravilno na hrvatski?

Pobjeći ili pobijeći?

Kako je pravilno pisati: pobjeći ili pobijeći?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Glagol dolazi od imenice bijeg, koja ima podrijetlo u praslavenskom běgъ. Glagol na prvom slogu ima kratkouzlazni naglasak stoga se u hrvatskom jeziku pravilno piše: pobjeći. Pravilno je: pobjegnem, pobjegneš, pobjegnemo, pobjegnete, pobjegnu, pobjegli, pobjegle…

Primjeri:

  • Nećeš mi ovaj put pobjeći, reče ona i zgrabi cipelu.
  • Misliš stvarno da mi možeš pobjeći?
  • Samo sam željela pobjeći, pobjeći iz svog života.
  • Koliko god se trudila, nije mogla pobjeći iz klopke.
  • Želiš li pobjeći sa mnom na Kubu?

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol pobjeći.