Kako se piše pravilno na hrvatski?

Riječit ili rječit?

Kako je pravilno pisati: riječit ili rječit?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

U ovom slučaju, pridjev u značenju ‘koji lijepo i tečno govori’ dolazi od imenice riječ. Pridjev je naglašen kratkouzlaznim naglaskom i pravilno se piše: rječit, rječita, rječito, rječitim, rječitih, rječitog…

Primjeri:

  • Bila je toliko rječita da je zavarala čak i pametnije od mene.
  • To si vrlo rječito složila, ali ipak nema nikakvog značenja.
  • On je bio rječit muškarac, načitan i obrazovan, a to mi se najviše svidjelo kod njega.
  • O rječitosti nema govora, to mu je glavna prednost pred protukandidatima.
  • Rječit, obrazovan, zgodan i sportaš, imao je sve.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev rječit, rječito, rječita. Valja pripaziti i imenicu od koje pridjev dolazi pisati s /ije/ – riječ.