Rijetko ili rjetko?
Kako je pravilno pisati: rijetko ili rjetko?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Prilog u značenju ‘na većoj udaljenosti, u većim vremenskim razmacima’ naglašen je dugosilaznim naglaskom. Pravilno ga je pisati: rijetko. I pridjev se također piše: rijetka, rijetko, rijedak, rijetkima, rijetkih… No, komparativ glasi rjeđe.
Primjeri:
- Rijetko dolaziš kod nas, rijetko ideš bilo gdje.
- Moj je grad rijetko naseljen zbog velikog iseljavanja.
- Rijetko izlazimo s prijateljima jer više volimo biti kod kuće i gledati filmove.
- Pomislim na njega ponekad, samo u rijetkim trenutcima.
- Rijetko te vidim s djevojkama, iako te vidim svaki dan.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše prilog i pridjev rijetko, rijetki, rijetka, rijetkom, rijetkog, rijetkima, rijetkih…