Kako se piše pravilno na hrvatski?

Savijest ili savjest?

Kako je pravilno pisati: savjest ili savijest?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govo kmrnici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Ovdje je riječ o imenici ženskog roda koja označava osjećaj moralne odgovornosti pojedinca izrastao iz njegove sposobnosti da svoje postupke ocjenjuje kao dobre ili loše. Naglašena je dugouzlaznim naglaskom. Pravilno je pisati savjest, savjesti, savješću…

Primjeri:

  • Nakon takve odluke pozvao se na priziv savjesti.
  • Moja savjest je čista, izjavio je pred sudom.
  • Nije mogao oprati svoju savjest, iako se vanjština doimala ispravnom.
  • Imaju li ti političari uopće savjest, kad takve odluke donose?
  • Moja savjest me neprestano podsjećala na greške iz prošlosti.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda savjest, savjesti, savješću.