Kako se piše pravilno na hrvatski?

Slijepac ili sljepac?

Kako je pravilno pisati: slijepac ili sljepac?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Imenica muškog roda naglašena je dugouzlaznim naglaskom (izgovara se dugo). Pravilno se piše: slijepac, slijepca, slijepcu, slijepcom, slijepcima, slijepci… Pridjev se također piše slijep, slijepa, slijepo, slijepih, slijepima…

Primjeri:

  • Pa i slijepac bi vidio da te ta djevojka vrti oko malog prsta.
  • Sve je bilo posebno uređeno za slijepce u našem domu.
  • Hoćeš li pomoći slijepcu dok prelazi cestu?
  • Slijepac je onaj koji ne vidi gdje naše društvo srlja u 21. stoljeću.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica muškog roda slijepac, slijepcu, slijepca, slijepci, slijepcima… S druge strane, pravilno se piše imenica sljepoća i pridjev sljepački.