Stijena ili stjena?

04 ožu, 2020 Kako se piše

Kako je pravilno pisati: stijena ili stjena?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Ova imenica dolazi od praslavenskog i staroslavenskog stěna. Naglašena je dugouzlaznim naglaskom i pravilno se piše: stijena. Pravilno je također: stijene, stijeni, stijenom, stijenama… No, pravilno je i stjenovit i stjenovitost.

Primjeri:

Moja pokojna majka bila je stijena u mom životu na koju sam se uvijek mogla osloniti.
Došla je na plažu u nadi da se ispruži, ali su stijene bile neudobne za ležanje.
Bio je čvrst i jak kao stijena, ništa ga nije moglo promijeniti.
To je stijena na kojoj smo se slikali s roditeljima kad smo bili djeca.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica ženskog roda stijena, stijene, stijeni, stijenom, stijenama… Pridjev se pravilno piše stjenovit, stjenovita, stjenovito.