Vrijediti ili vrjediti?

Kako je pravilno pisati: vrijediti ili vrjediti?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Ovdje je riječ o glagolu koji znači imati vrijednost, biti na snazi. Naglašen je dugouzlaznim naglaskom. Pravilno je pisati vrijediti, vrijedim, vrijediš, vrijedi…

Primjeri:

• Vrijedi li još naš dogovor od sinoć?
• Ono što vrijedi, to i traje.
• Nije vrijedilo muke, ali što je tu je.
• Mi vrijedimo i to znamo.
• Vrijedi spomenuti i mojeg oca, koji mi je uvijek bio podrška.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol vrijediti, kao i vrijedilo, vrijedila, vrijedimo, vrijedite, vrijedio, vrijedi…