Zamijetiti ili zamjetiti?
Kako je pravilno pisati: zamijetiti ili zamjetiti?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
Ovdje je riječ o svršenom glagolu koji je naglašen dugouzlaznim naglaskom. Pravilno se piše: zamijetiti, zamijetio, zamijetila, zamijetilo, zamijetim, zamijetiš, zamijetimo, zamijetit ću, zamijetit ćemo, zamijetit ćete…
Primjeri:
- Zamijetio sam da više ne ideš u šetnje sama.
- Kako si to uspio zamijetiti, zvuči li to kao da me pratiš dok šećem?
- Zamijetili smo svi da si malo popustila u školi pa me zanima mogu li ti ikako pomoći.
- Zamijetio je svaki mali detalj na njenom licu zbog čega joj je bilo iznimno neugodno.
- Zamijećen si u parku s nekom djevojkom.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol zamijetiti, zamijetio, zamijetila, zamijetimo, zamijetite, zamijetivši, zamijećen, zamijećena…