Riječni ili rječni?

Kako je pravilno pisati: rječni ili riječni?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

Ovdje je riječ o pridjevu koji označava nešto što pripada rijeci, odnosi se na rijeku ili je sačinjava. Naglašen je dugosilaznim naglaskom. Pravilno je pisati riječni, riječnog, riječnom, riječni, riječ..

Primjeri:

• Riječni promet je bio rijedak, samo se ponekad mogao ugledati kakav manji brod.
• O riječnim ribama je znao baš sve i uvijek je o tome volio razgovarati.
• Voljela je sve vrste ribe, i morske i riječne.
• Riječni tok se dosta izmijenio u zadnjih sto godina.
• Za riječne luke postojali su neki planovi koji bi revitalizirali te krajeve.
• Zašto ne voliš riječnu ribu?

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev riječni, riječna, riječno, riječnih, riječnog, riječnima… Imenica od koje pridjev nastaje pravilno se piše rijeka, rijeci, rijekom, rijekama, rijeke…