Tješiti ili tiješiti?

Kako je pravilno pisati: tješiti ili tiješiti?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

U ovom primjeru, glagol dolazi od praslavenske riječi těšiti. U hrvatskom jeziku glagol je naglašen kratkosilaznim naglaskom. Pravilno se piše: tješiti, tješim, tješiš, tješimo, tješile, tješila, tješit ću, tješit ćemo…

Primjeri:

• Tješiti su je mogli danima i noćima, ali nakon takvog gubitka to je bilo nemoguće.
• Tješila ju je pomisao da mora živjeti radi svoje djece.
• Tješimo upravo njezinu kćer kojoj je umrla baka.
• Tješit ćemo te koliko dugo da treba, uz tebe smo.
• Bila je neutješna, ali smo je ipak pokušali tješiti.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol tješiti, tješio, tješila, tješeći, tješim, tješiš…