Dali ili da li?

Kako je pravilno pisati: dali ili da li?

Kad je riječ o pravilima sastavljenog i rastavljenog pisanja u hrvatskom jeziku, govornici nerijetko nailaze na probleme i rade greške u pisanju. Ponajprije je riječ o tome da se mnoge riječi izgovaraju sastavljeno, spojeno, a pravilno ih je odvojeno pisati. S druge strane, kod nekih riječi pravilno je sastavljeno pisanje, ali ih govornici pišu rastavljeno odnosno odvojeno. Najčešći je uzrok tome što su riječi često sastavljene od više sastavnica, pa se govornicima vjerojatno čini pravilno pisati ih odvojeno.

Takvi primjeri su riječi koje sadrže prvu sastavnicu video (videoigra, videoprijenos, videosnimka, videokonferencija, videokamera, videonadzor, videoteka i dr.), audio (audiovizualan, audiozapis…), foto (fotomontaža, fotoreporter, fotorobot) i tako dalje.

Kod glagola se najčešće griješi u pisanju niječnice ne sastavljeno s glagolom koji slijedi. Pravilno je pisati ne radim, ne trči, ne pleše, ne odlazi, ne volimo, ne žele, ne rade, ne pjevam i tako dalje. Međutim, kad je riječ o imenicama s niječnicom ne, pravilno ih je pisati sastavljeno: nerad, nemoć, nebriga, nekultura i dr.

U ovom slučaju dvojba između sastavljenog i rastavljenog pisanja je jasna. Dali je prezime slavnog španjolskog slikara Salvadora. ‘Da li’ je u hrvatskom jeziku nepoželjna konstrukcija. Premda je koristimo u razgovornom jeziku, u standardnom govoru valja je izbjegavati. Poželjno je zamijeniti na sljedeći način:

• Da li živiš ovdje? > Živiš li ovdje?
• Da li želiš da dođem? > Želiš li da dođem?
• Da li idemo kući? > Idemo li kući?
• Da li volite školu? > Volite li školu?