Korijenje ili korjenje?
Kako je pravilno pisati: korijenje ili korjenje?
U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.
Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.
Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).
U hrvatskom jeziku zbirne imenice imenuju skup stvari ili pojava koje doživljavamo kao cjelinu, npr. braća, telad, snoplje, cvijeće. Množinu imenice korijen moguće je izraziti trima načinima: korijeni (kratka množina), korjenovi (duga množina) te korijenje (zbirno). Budući da je izgovor sloga dug, riječ je pravilno pisati s ije: korijenje, korijenja, korijenju, korijenjem, korijenjima…
Primjeri:
- Korijenje se uvuklo duboko, čak i u temelje stare obiteljske kuće.
- Morao je sjeći korijenje da bi mogao otvoriti vrata.
- Korijenje je bilo tvrdokorno i teško ga se mogao riješiti, čak nakon što je popilao stablo.
- Korijenje ove biljke najbolje živi u vlažnim uvjetima.
U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše zbirna imenica korijenje.