Kako se piše pravilno na hrvatski?

Nasljeđe ili naslijeđe?

Kako je pravilno pisati: nasljeđe ili naslijeđe?

U hrvatskom jeziku mnogobrojni govornici dvoje o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/. Dok neki govornici tvrde da im pisanje takvih dvojbenih primjera ide ‘od ruke’, nekima to predstavlja veliku poteškoću. U pravilu ako je izgovor sloga dug, pravilno je pisati /ije/ kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/ kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određene iznimke. Tako je npr. kod riječi ‘rječnik’ koju većina stanovnika izgovara dugo, a pravilno se piše oblik s /je/: rječnik. Kod nekih pak riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.

Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/. Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).

U ovom slučaju, oba oblika mogu se pronaći u uporabi u hrvatskom jeziku. Glagol slijediti odražava se ponekad kao /ije/ a ponekad kao /je/. Pravilno je reći: slijedeći (glagolski prilog sadašnji), slijedom, naslijedio, naslijedila, naslijedim, naslijediš, sljedeći (pridjev), slijed, slijedom… Što se tiče imenice, pravilno je i oblik nasljeđe i naslijeđe.

Primjeri:

  • To je nasljeđe naše obitelji i ponosni smo na njega.
  • Mora se čuvati nacionalno kulturno nasljeđe.
  • Njegovo nasljeđe nije bilo veliko, ali njemu bijaše drago.
  • Uvijek se govorilo samo o nasljeđu i tko će što dobiti.
  • Njezino nasljeđe ostavila je Crkvi.

U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše imenica srednjeg roda nasljeđe i naslijeđe.